Kako izgleda progon u Turskoj?
Kombinacija rastućeg religijskog nacionalizma i sve većeg naglaska na islamskim vrijednostima od strane vlade pojačava pritisak na vjernike u Turskoj.
Strani kršćani i dalje su prisiljeni napustiti zemlju ili im je zabranjen povratak, uključujući one koji imaju turske supružnike i djecu. Povijesne kršćanske zajednice redovito su pod nadzorom i izložene kontrolama i ograničenjima od strane vlasti.
Iako prelazak s islama na kršćanstvo nije zakonski zabranjen, svatko tko nije musliman ili se preobrati na drugu vjeru smatra se nelojalnim Turčinom. Kršćani se promatraju kao negativan zapadni utjecaj, a oni koji biraju slijediti Isusa—bilo da su iz islamske ili sekularne pozadine—mogu doživjeti pritisak obitelji i zajednice da se odreknu svoje vjere. Čak i kršćani iz manjinskih etničkih zajednica, poput Grka i Armenaca, suočeni su s raznim pravnim i birokratskim izazovima. Budući da je vjerska pripadnost registrirana na elektroničkom čipu osobnih iskaznica, poslodavci, posebno oni povezani s državom, lako mogu diskriminirati vjernike.
Turska je također dom preobraćenicima iz zemalja poput Irana, Afganistana, Sirije i Iraka. Osim pritiska turskog društva i državnih dužnosnika, ti vjernici trpe pritisak vlastitih obitelji i zajednica. Mnogi se boje kontaktirati lokalne crkve zbog rizika od otkrivanja od strane članova zajednice.
Tko je najranjiviji na progon?
Neprijateljstvo prema kršćanima posebno je izraženo u unutrašnjosti zemlje, gdje prevladavaju konzervativni i islamski stavovi. Većina netradicionalnih kršćanskih zajednica, poput baptista, evanđeoskih i pentekostalnih zajednica, živi u zapadnim obalnim gradovima, poput Istanbula, koji su skloniji liberalnim i sekularnim vrijednostima.
Armenske i asirske (sirijske) crkve suočene su s neprijateljstvom u jugoistočnoj regiji Turske. Desetljećima su bile uhvaćene između sukoba turske vojske i kurdskih otpornih skupina te su trpjele diskriminaciju od strane etničkih Turaka i Kurda. Većina kršćana iz tih crkava više ne živi u svojim zavičajnim regijama, već su se preselili u zapadne dijelove Turske.
Što se promijenilo ove godine?
Neko se vrijeme činilo da se broj stranih kršćana kojima je zabranjen ulazak smanjuje. Međutim, tijekom 2023. taj broj je ponovno počeo rasti. Turska vlada nastavila je zabranjivati nekim ekspatrijatskim kršćanima ponovni ulazak u zemlju, često na temelju nejasnih sigurnosnih razloga. Ove zabrane čine se kao namjerni pokušaj izolacije netradicionalnih crkava.
Što Open Doors radi kako bi pomogao kršćanima u Turskoj?
Open Doors prikuplja molitvenu podršku za progonjene vjernike u Turskoj. Kroz lokalne partnere, Open Doors podupire vjernike iz perski-govorećih izbjegličkih zajednica obukom, resursima i praktičnom pomoći.
Kako se možete moliti za Tursku?
- Molite da se kršćani prepoznaju kao vrijedni članovi turskog društva, a ne kao prijetnja.
- Molite da vjernici dobiju hrabrost, mudrost i zaštitu dok slijede Isusa u sve neprijateljskijem društvu.
- Molite da vjernici ne klonu duhom zbog rastućih izazova s kojima se suočavaju.
Gospodine Isuse, molimo da naša braća i sestre u Turskoj ne klonu duhom zbog rastućeg neprijateljstva s kojim se mnogi od njih suočavaju. Pruži proboje onima frustriranima birokratskim i pravnim preprekama te im daj nadu u trenucima čekanja. Omekšaj srca ključnih figura u vladi i islamskim krugovima, kako kršćani ne bi bili percipirani kao prijetnja već kao vrijedni članovi turskog društva. Vodi i osnaži kršćane dok nastoje pokazati Tvoju ljubav ljudima oko sebe, uključujući one koji pomažu nakon razornih potresa prošle godine. Zaustavi rastući nacionalizam i napiši novu priču za Tursku s Isusom u središtu. Amen.
